Sjećate li se tvrdih školskih stolica. Uvijek ne udobne i dobro pamtim da sam ipak jedan put u srednjoj školi u mojoj zadnjoj klupi zaspala na satu Njemačkog jezika. I to još kod svog razrednika, moja cimerica se nije uspijela snaći i na vrijeme me probuditi, to je uradio moj razrednik i jedinica iz predmeta dok još nisam ni trepnula. Ali stolica je bila zbilja tvrda. Takvu jednu stolicu sam imala dugo u podrumu, a jedna daktilografska stolica sa točkićima je bila pokraj nje u dosta lošem stanju. Naš kućni sulejman se dosjetio i od dvije loše (dva loša , ha, ha, ha, kako ide nekoga su koknuli ), napravio jednu dobru stolicu.
Evo i kako!
To upravo izgleda ovako!!!!!
Onda smo zaljepili što širu traku čička s jedne strane. Univerzalnim ljepilom za sve, drvo, tekstil .......
Probali smo čičak još pričvrstiti heftericom, ali bez uspjeha, pa je naš majstor sve to ZAKUCAO!!!
Za to vrijeme, sa istim ljepilom dijelove trake čička sam ljepila na jastuke, pa ih onda još učvršćivala šivanjem. Mogu Vam otkriti, vrlo krvav posao, nekoliko puta sam iglu zabila ravno ispod nokta i to je curila krv na sve strane, pa sam na kraju se koristila i sa klještima jer nisam mogla probijati materijale.
Nisam mogla vjerovati dobila sam upalu jagodica prstiju desne ruke.
A onda........je došao najteži dio. Dok sam ja to izmjerila, pa iskrojila
(bagatov tečaj pohađala nikada do kraja, toliki talent), pa mi je krepucnila moja mašina
(sjedila sam za mašinom, šila sam, pitali me oficiri čija sam, ja sam seka iz Osijeka, trgovačka kći) i bagatica Ruža (otpjevala), kod majstora na jedno desetak dana. Još majstor nije otkrio što sam joj uradila. Pravi talent.
No, na sreću, moja Valida (majka Veronika), posudila mi je svoju, pa sam šila, šila, šila, šila, zašivala i EVO JE!!!!!
GOTOVA I DALJE TVRDA!!!
Žestoko se nadam da moj student neće moći zaspati na toj stolici!!!!
Neki unutarnji glas mi govori SAMO SE TI NADAJ!!!!!!!
